Plivanje je aktivnost kretanja živih bića kroz vodu koja uključuje održavanje na površini vode i kretanje u željenom smjeru. Za razliku od ronjenja kod kojeg se kretanje odigrava potpuno ispod površine vode, kod plivanja je moguće normalno disanje, odnosno održavanjem na vodi plivač osigurava da je organ za disanje, kod čovjeka nos i usta, iznad vode prilikom udisaja. Plivanje je omiljena rekreativna aktivnost ali i takmičarski sport. Iako je plivanje vrlo zdrava aktivnost, ukoliko plivač ne procijeni dobro svoju vještinu i pripremljenost te ne uvaži zahtjeve na vodi (moru, jezeru, rijeci i sl.) postoji stalna opasnost od utapljanja, te su stoga nužne mjere opreza.
Iz istorije je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje 'učiti'. Razlog je u tome što većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne može ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati.
Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao dijelu opšteg obrazovanja dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom. Prvo pisano dijelo o plivanju potiče iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. vijeka slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u fizičkom odgoju.
Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine. a polovinom 19. vijeka započinju i prva takmičenja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.
Kao sport plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Atini, što govori da je plivanje kao sport već tada bio itekako razvijeno.Nastupalo se u disciplinama na 100m i 1500m slobodnim stilom za muškarce.
Međunarodna federacija sportova na vodi naziva se FINA, skraćenica koja dolazi od punog naziva Fédération Internationale de Natation
Plivanje je standardni olimpijski sport od početka modernih Olimpijskih igara. Osnovna podjela plivačkih takmičenja je pojedinačno plivanje te štafete. Dalje je podjela prema stilu plivanja, gdje imamo slobodni stil, leđno, prsno, delfin te mješovito, kod kojeg plavač pojedine dionice pliva unaprijed zadanim stilom na način da koristi sva četiri stila redom u pojedinoj etapi trke. Dionice na kojima se održavaju olimpijska takmičenja uvijek se mjere u metrima, iako se u SAD, koja je jedna od plivačkih velesila, dosta natjecanja odvija i na dionicama mjerenim u jardima. Ipak, standardnim olimpijskim bazenom se smatra onaj od 8 staza, dužine 50 metara. Često se takmičenja izvode i u manjim bazenima, kojih ima više i dostupniji su širem broju plivača. Tako bazen od 25 metara u žargonu često zovemo malim bazenom.
Pregled standardnih dionica za takmičenja, po stilovima:
 | slobodni stil: 50 m, 100 m, 200 m, 400 m, 800 m, 1500 m |
| prsni stil: 50 m, 100 m, 200 m |
| leđni stil: 50 m, 100 m, 200 m |
| leptir: 50 m, 100 m, 200 m |
Pregled standardnih dionica za štafete i mješovite discipline:
| štafete: 4x100 m slobodno, 4x200 m slobodno, 4x400 m slobodno |
| pojedinačno mješovito: plivač pliva redom delfin, leđno, prsno, slobodno na dionicama od 100 m (samo u malim bazenima!), 200 i 400 m |
| štafeta mješovito: četiri plivača pliva redom leđno, prsno, delfin i slobodno, na dionicama 4x50 i 4x100 m |
Osim standardnih dionica u bazenima, plivanje je i vrlo popularan sport na otvorenom, gdje se pored bazena pliva i na moru, rijekama, jezerima, itd. Postoje i službena natjecanja u daljinskom plivanju, a uobičajene dionice su 5, 10 i 25 kilometara. Također se vode i različiti rekordi u disciplinama daljinskog plivanja, tzv. ultra-maratoni.